Skip to content Skip to footer

Sveti Kur’an na srpskom jeziku

(مراجعة واحدة)

je u njoj, a govoriće: “O teško nama! Kakva je ovo knjiga? Ne ostavlja
malo, niti veliko, da ga nije pobrojala!” I naći će ono šta su radili
prisutnim, a Gospodar tvoj neće učiniti zulm nikome.
50. I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu”, tad učiniše
sedždu, izuzev Iblisa. Bio je od džinna, pa se ogriješio o naredbu
Gospodara svog. Pa zar ćete uzeti njega i potomstvo njegovo
zaštitnicima mimo Mene?, a oni su vam neprijatelji. Loša je zalimima
zamjena!
51. Nisam učinio da oni svjedoče stvaranje nebesa i Zemlje, niti
stvaranje duša njihovih, i nisam uzimalac zavodnika (kao) pomagača.
52. A na Dan kad rekne: “Pozovite ortake Moje – koje ste smatrali.” Tad
će ih pozvati, pa im se neće odazvati, a načinićemo među njima
stratište.
53. I vidjeće zločinci vatru, pa će shvatiti da će oni u nju pasti, i
neće od nje naći spasa.
54. I doista smo izložili ljudima u ovom Kur’anu od svačeg primjer. A
čovjek je više od ičeg raspravljač.
55. A zadržava ljude da vjeruju – kad im dođe Uputa i da traže oprost
Gospodara svog – jedino što će im doći sunnet ranijih ili će im doći
kazna sučelice.
56. I ne šaljemo izaslanike, izuzev (kao) donosioce radosnih vijesti i
opominjače. A oni koji ne vjeruju, raspravljaju neistinom, radi
pobijanja njome Istine, i uzimaju ajete Moje i ono čim su upozoreni,
ruglom.
57. A ko je nepravedniji od onog ko je opomenut ajetima Gospodara svog,
pa se okrene od njih i zaboravi šta su pripravile ruke njegove?
Uistinu, Mi smo na srcima njihovim načinili velove da ga ne razumiju, i
u ušima njihovim gluhoću. I ako ih pozoveš Uputi, pa tad se nikad neće
uputiti.
58. A Gospodar tvoj je Oprosnik, Vlasnik milosti. Da ih ščepava za ono
šta su zaradili, sigurno bi im ubrzao kaznu. Naprotiv, imaju oni rok,
neće naći mimo njega utočište.
59. A to su gradovi – uništili smo ih pošto su činili zulm, i dali za
uništenje njihovo rok.
60. I kad reče Musa sluzi svom: “Neću prestati dok ne stignem
sastajalištu dvaju mora, ili ću ići godinama.”
61. Pa pošto stigoše sastajalištu njih dvoje, zaboraviše ribu svoju, pa
(ona) uze put svoj u more rupom.
62. Pa pošto su prešli, reče sluzi svom: “Daj nam naš doručak. Doista
smo na ovom našem putovanju naišli na umor.”
63. Reče: “Jesi li vidio kad smo se sklonuli na stijenu? Tad sam ja
uistinu zaboravio ribu – a samo je šejtan učinio da zaboravim sjetiti
je se – i uzela je put svoj u more, čudnovato!”
64. (Musa) reče: “To je ono što smo tražili.” Pa se vratiše na svoje
tragove, slijedeći (ih).
65. Tad nađoše roba između robova Naših kojem smo dali milost Našu, i
poučili ga od Nas znanjem.
66. Musa mu reče: “Hoću li te slijediti da me naučiš onom čemu si
naučen – ispravnosti?”
67. (Hidr) reče: “Uistinu, ti nećeš moći sa mnom imati strpljenja.”
68. I kako da se strpiš nad onim šta ne obuhvataš znanjem?
69. (Musa) reče: “Naći ćeš me, ako htjedne Allah, strpljivim, i neću se
opirati tvojoj naredbi.”
70. (Hidr) reče: “Pa ako me budeš slijedio, tad me ništa ne pitaj, dok
ti o njemu spomen ne ispričam.”
71. Tad odoše, dok – kad su se ukrcali na lađu, (Hidr) je probuši.
Reče: “Jesi li je probušio da potopiš ljudstvo njeno? Doista si došao
sa stvari teškom!”
72. (Hidr) reče: “Zar nisam rekao: ’Uistinu, ti nećeš moći sa mnom
imati strpljenja?”
73. (Musa) reče: “Ne kori me što sam zaboravio, i ne preopterećuj me
posla teškoćom.”
74. Pa odoše, dok – kad susretoše dječaka, tad ga (Hidr) ubi. (Musa)
reče: “Jesi li ubio dušu čistu koja nije (ubila) drugu dušu? Doista si
učinio stvar strašnu!”
75. (Hidr) reče: “Zar ti ne rekoh: ’Uistinu, ti nećeš moći sa mnom
imati strpljenja?”
76. (Musa) reče: “Ako te poslije ovog išta upitam, tad se ne druži sa
mnom. Već ti je od mene stiglo opravdanje.”
77. Tad odoše, dok – kad dođoše stanovnicima grada, zatražiše od
stanovnika njegovih hranu, pa odbiše da ih ugoste. Tad u njemu nađoše
zid sklon padu, pa ga (Hidr) uspravi. (Musa) reče: “Da si htio, sigurno
bi za to uzeo naknadu.”
78. (Hidr) reče: “Ovo je rastanak između mene i između tebe!
Obavijestiću te o tumačenju onog zbog čega nisi mogao imati strpljenja.
79. Što se tiče lađe, pa pripadala je siromasima koji rade na moru, pa
sam želio da je oštetim – a iza njih je bio vladar koji svaku lađu
uzima nasilno.
80. A što se tiče dječaka, pa bili su roditelji njegovi vjernici, te
smo se bojali da će ih pritisnuti buntovnošću i nevjerovanjem,
81. Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihov boljeg od njega
čistoćom i bližeg samilosti.
82. A što se tiče zida, pa pripadao je dvojici dječaka, siročadi u
gradu, a bilo je ispod njega blago njihovo. I bio je otac njihov
pravedan, pa je želio Gospodar tvoj da dostigu zrelost svoju i izvade
blago svoje; milost od Gospodara tvog. I nisam to učinio po odredbi
svojoj. To je tumačenje onog nad čim nisi mogao imati strpljenja.”
83. I pitaju te o Zul-karnejnu. Reci: “Izrecitovaću vam o njemu
spomen.”
84. Uistinu, Mi smo ga učvrstili na Zemlji i dali mu od svake stvari
put.
85. Pa je slijedio put.
86. Dok, kad stiže zapadu Sunca, nađe ga zalazi u izvor muljevit, i
nađe kod njega narod. Rekosmo: “O Zul-karnejne! Ili kazni, ili im
iskaži dobrotu.”
87. Reče: “Što se tiče onog ko čini zulm, pa kaznićemo ga, zatim će
biti vraćen Gospodaru svom, te će ga kazniti kaznom strašnom.
88. A što se tiče onog ko vjeruje i čini dobro, pa imaće on plaću
dobru, i govorićemo mu iz odredbe naše lahko.”
89. Zatim je slijedio put,
90. Dok – kad stiže izlazištu Sunca, nađe ga izlazi nad ljudima kojima
nismo od njega načinili štit.
91. Tako! I doista smo ono šta je kod njega bilo obuhvatili znanjem.
92. Zatim je slijedio put.
93. Dok – kad stiže među dva brda, nađe pored njih narod, jedva
razumiju govor.
94. Rekoše: “O Zul-karnejne! Uistinu su Jedžudž i Medžudž mufsidi na
Zemlji, pa hoćemo li ti dati naknadu da između nas i između njih
načiniš barijeru?”
95. Reče: “Ono u čemu me je učvrstio Gospodar moj je bolje, zato me
pomozite snagom; načiniću između vas i njih bedem.
96. Dajte mi komade gvožđa.” Dok – kad izravna između dva obronka,
reče: “Pušite!”; dok – kad ga učini vatrom, reče: “Dajte mi da na njega
izlijem (rastopljen) bakar.”
97. Pa nisu mogli da ga pređu, niti su mogli da ga prokopaju.
98. (Zul-karnejn) reče: “Ovo je milost od Gospodara mog, pa kad dođe
obećanje Gospodara mog, učiniće ga sravnjenim. A obećanje Gospodara mog
je istinito.”
99. I ostavićemo da se oni Tog dana zatalasaju jedni u druge, i puhnuće
se u sur, pa ćemo ih sve sabrati.
100. I izložićemo Tog dana Džehennem nevjernicima, izlaganjem,

معلومات إضافية

التصنيف: الوسوم: , Product ID: 2338

الوصف

Average rating
5.00
1 review
5 stars
100%
4 stars
0%
3 stars
0%
2 stars
0%
1 star
0%

مراجعة واحدة لـ Sveti Kur’an na srpskom jeziku

  1. Jenna Moore

    Romantic book

إضافة مراجعة

لن يتم نشر عنوان بريدك الإلكتروني. الحقول الإلزامية مشار إليها بـ *